UX Collective: Dizajniranje za AI, problem permanentnih linkova i vibe designing
U junskom izdanju svog UX Collective newslettera, Fabricio Teixeira — osnivač jedne od najvećih UX publikacija online — ispituje tri ideje koje kruže u dizajnerskim zajednicama i koje, po njegovom mišljenju, zaslužuju sistematičniju pažnju nego što su do sada dobivale.
Stanje dizajniranja za AI
Teixeira primjećuje da su AI alati akumulirali izvanredne mogućnosti tokom posljednjih godina, dok dizajnerske konvencije za prikaz tih mogućnosti korisnicima uglavnom nisu pratile korak. Alati se i dalje grade dok su već u upotrebi, što znači da timovi donose interfejsne odluke bez zajedničkih obrazaca za referencu. On to opisuje kao uvjete gdje je “tlo mekano, pomjera se poput tehničkog pijeska” — korisna slika za timove koji grade AI funkcionalnosti i otkrivaju da se postojeći dizajn obrasci iz weba ili mobilnih aplikacija ne prenose direktno.
Problem permanentnih linkova
Većina AI razgovornih interfejsa ne proizvodi dijeljivi output. Razgovor postoji samo u sesiji pretraživača gdje se odvio. Za razliku od web članka, dokumenta ili tabele, ne postoji URL koji možete poslati kolegi, nema zapisa za audit i nema načina da se pozovete na specifičnu razmjenu. Teixeira to ne tretira kao sporedni UX detalj, već kao strukturalni problem za workflowe izgrađene na AI-assisted radu. Historija verzija, procesi pregledavanja i institucionalno pamćenje ovise o mogućnosti referenciranja koju trenutni razgovorno interfejsi ne pružaju. Pitanje gdje žive AI rezultati i kako se na njih može referencirati jedno je na koje timovi koji grade AI-orijentirane produkte trebaju pronaći odgovor.
Vibe designing
Teixeira pozicionira “vibe designing” kao dizajnerski ekvivalent vibe codinga — prakse korištenja prompta na prirodnom jeziku za generiranje funkcionalnog softvera kroz iteracije, bez eksplicitne specifikacije. Primijenjen na interfejsni rad, vibe designing počinje od osjećaja ili estetskog usmjerenja i iterira kroz AI-generisane rezultate umjesto rada iz detaljnih briefova ili odluka na razini komponenti. Napominje da ovo može biti brzo i usmjeravajuće korisno, dok istovremeno otežava predaju inžinjerima ili validaciju prema sistemskom razmišljanju.
Kome je korisno
Članak sintetizuje ove teme umjesto da ih razrješava. Najkorisniji je produkt dizajnerima, dizajnerskim liderima i UX praktičarima koji žele konceptualni okvir za interfejsne probleme koje AI produkti generišu — posebno onima koji se bore s pitanjem kako AI outputi mogu biti praćeni, dijeljeni ili nadograđivani unutar tima. Vrijednost je u imenovanju obrazaca koji već postoje u tome kako timovi rade s AI alatima, ali koji još nisu formalno opisani.